U subotu 19. IV navršava se 95 godina od osnivanja Komunističke partije Jugoslavije, prvotno nazvana Socijalistička radnička partija Jugoslavije-komunista.
Partija je osnovana u Beogradu na Slaviji 19. Aprila 1919. godine i do svog raspada na XIV kongresu 22. Januara 1990. godine, tada pod imenom Savez komunista Jugoslavije, prošla je kroz različite faze djelovanja, od početnog izbornog uspjeha po pravilima buržoaskog društva, do njene zabrane 1921. godine, zatim nastavljajući ilegalan rad, predvodeći narode Jugoslavije u Narodno oslobodilačkom ratu i revoluciji, do vodeće uloge u mirnodopskoj izgradnji društva, u drugoj polovici XX stoljeća.
Nakon značajnog uspjeha na izborima 1920. godine, kada je bila treća po snazi politička stranka, uslijedila je 1921. godine njena zabrana, proganjanje njenih članova i ilegalan rad. U takvim uvjetima bila je u stanju procijeniti političke prilike, koje su vodile prema sv. ratu. I bila je jedina politička snaga u zemlji idejno osposobljena, pripremit i organizirat aktivan otpor neprijatelju i njegovim pomagačima, povesti narod u oslobodilačku borbu i socijalističku revoluciju i izvojevat pobjedu. U tom ratu od 1941-1945 godine partija je vodila najsnažniji partizanski revolucionarni pokret otpora u okupiranoj Evropi, koji je oslobodio svoju zemlju od fašističkih okupatora i njegovih domaćih pomagača, davši pri tome važan doprinos zajedničkoj pobjedi antifašističke koalicije u II sv. ratu.
Nakon rata partija postaje vodeća politička snaga društva, 1952. godine mijenja ime u Savez komunista Jugoslavije i pod njegovim vodstvom narodi Jugoslavije doživljavaju najbrži ekonomski razvoj i do tada neviđenu preobrazbu društva, na području znanosti, obrazovanja, kulture, životnih navika. Ostvarivši nakon dugih stoljeća tuđinske dominacije istinsku nezavisnost i puni državni suverenitet.
Pod vodstvom partije, koja je i dalje tako kolokvijalno nazivana uvedeno je prvo radničko samoupravljanje u svijetu, kao jedinstveni primjer prirodne pozicije rada u društvu, pri čemu radni čovjek preuzima odgovornost za svoju sudbinu u svoje ruke. Taj je model postao predmetom zanimanja i izučavanja mnogih teoretičara u svijetu iz područja društvenih i ekonomskih znanosti.
Na vanjskom planu Jugoslavija je bila jedna od osnivača pokreta nesvrstanosti, koji je doprinesao očuvanju svjetskog mira u razdoblju hladnog rata. Čime su narodi ovih krajeva postigli najveći ugled u međunarodnim relacijama.
80-ih godina prošlog stoljeća zahvaljujući otvorenosti i neselektivnom prilivu članstva, partija nije mogla ostat imuna na birokratizaciju i nacionalno raslojavanje, te se pod utjecajem tektonskih geopolitičkih procesa 90-ih neslavno raspala, pred početak secesijskih ratova u Jugoslaviji.
Danas gotovo četvrt stoljeća nakon tih događaja nekadašnja država je rascjepkana na sedam nebitnih jedinica, narodi Jugoslavije ostali su bez svih stečenih radnih prava i oduzeto im je vlasništvo nad sredstvima proizvodnje. Na međunarodnom planu oligarhije vode vazalnu i podaničku politiku po diktatima iz svjetskih centara moći suprotnu interesima vlastitih naroda, a uključivanjem u imperijalističke projekte poput EU i NATO, nekad slobodni narodi gube i posljednje atome svoje nekadašnje suverenosti.
Iako su odnosi između izrabljivanih i njihovih izrabljivača danas na nivou kakvi su bili u vrijeme kad je KPJ osnovana, nijedan pokušaj osnivanja klasno determinirane radničke partije na cijelom nekadašnjem jugoslavenskom prostoru nije zabilježio relevantan uspjeh, niti obespravljeni i dezorijentirani građani daju znakove da im je takav politički subjekt potreban.
Za Koordinaciju komunističkih i radničkih partija sa jugoslavenskog prostora
Socijalistička radnička partija Hrvatske
Vladimir Kapuralin