U Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u petak 21. novembra glasano je o rezoluciji koju je predložila Rusija, a kojom se traži suzbijanje glorifikacije nacizma, neonacizma i ostalih pojava koje doprinose poticanju suvremenih oblika rasizma, ksenofobije i svake vrste netrpeljivosti.
Rezoluciju je podržalo 115 zemalja članica, protiv su bile tri, a suzdržanih 55, među kojima i sve članice EU. Od novonastalih vazalnih državica na jugoslavenskom prostoru nakon secesije 90-ih, samo je Srbija podržala rezoluciju i ovom prilikom time spasila obraz, dok su sve ostale bile suzdržane. http://www.un.org/en/ga/third/69/docs/voting_sheets/L56.Rev1.pdf
Protiv su glasale USA, Kanada i čik pogodi, Ukraina. Protivljenje Amerike i njenog prirepka Ukraine ne začuđuje, ali bi valjalo čuti njihove razloge i kakvu poruku time šalju međunarodnoj zajednici. Dok ono Kanade implicira neke nedoumice, dali je u pitanju samo nepogovorna odanost južnom susjedu. Ako je to tako onda je nadmašila i samu Veliku Britaniju, koja od završetka II sv. rata slovi kao najodaniji američki saveznik u svim njihovim dosadašnjim prljavštinama.
Slika sa jugoslavenskog prostora je puno jasnija i razumljivija i nimalo ne začuđuje, ona izražava stav bez stava, što je osnovni postulat podaništva i nedostatka vlastite identifikacije i suverenosti.
Ovo nije prva hrvatska bruka na međunarodnom planu. Hrvatska je jednako kukavno postupila i 2012. godine, također prilikom glasanja u Generalnoj skupštini OUN o priznavanju palestinske državnosti, točnije o priznavanju Palestini status Promatrača.
I tada je rezolucija br. 67/19 potvrđena solidnom većinom glasova, a istini za volju Srbija je i tada bila jedina država sa jugoslavenskog prostora, koja je glasala u prilog rezolucije, dok su ostale bile suzdržane..
http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/67/19
http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/67/PV.44
Hrvatska je ovim sramnim činom samo dodatno potvrdila svoju nedosljednost, koju je podigla na razinu autizma. U trenutku dok u UN odbija eksplicite podržat akt kojemu je namjera suprotstaviti se rastućem prodoru fašističkih ideja i prakse, koja je uzela maha naročito u Evropi, na drugoj strani čangrizavo gura nos u poslove međunarodnog suda za ratne zločine, dušobrižnički dijeli lekcije susjedima kako bi trebali razmišljat i šta bi trebali činit, uporno ne vidi šumu od drveta i u dosada najnižoj poziciji ukupnog stanja u kojemu se nalazi u novijoj povijesti, koristi Parlament za donošenje rezolucije o predmetu iz međunarodnog prava, koja će kad se sa nje osuši tinta vrijediti koliko i papir od prošlotijednih novina.
Hrvatska naravno ima pravo tako postupiti, jer je to odraz njene politike, ali onima koji sprovode takvu politiku, a to je državni vrh, treba biti jasno da se time odriče dijela ustava, koji govori o antifašističkim temeljima Hrvatske, što je kompromitira na veoma duge staze.
Hrvatska ne samo da nije ni riječju svojim građanima obrazložila razloge takvog postupanja, čime bi svoju odluku potkrijepila, ipak je glasanje u Generalnoj skupštini OUN-a javna stvar, već je događaj potpuno prešutila, ne objavivši niti informaciju u medijima, što bjelodano potvrđuje njenu jadnost i slabost i nadasve nečistu savjest.
- XI 2014.
Socijalistička radnička partija
Predsjednik
Vladimir Kapuralin