Svim ženama sa prostora Jugoslavije a posebno članicama komunističih i radničkih organizacija čestitamo Međunarodni dan žena.
Žene sa ovih prostora pravo glasa dobile su tek u socijalističkoj Jugoslaviji 11.08.1945. godine skoro 30 godina pre nego što su to uspele žene u Švajcarskoj ( 1971 ).
Svoje pravo žene su izborile kroz Narodnooslobodilačku borbu i socijalističku revoluciju koja ih je aktivirala i politički oslobodila. Žena je prvi put u ovom delu sveta postala ravnopravna sa muškarcem. Postala je njegov drug i saborac na bojnom polju, što predstavlja veliku čast za žene Jugoslavije koje su se za vreme Drugog svetskog rata masovno angažovale jedino u NOB-u. One su Narodnooslobodilačkoj borbi dale svenarodni karakter, jer su u toj borbi videle svoje lično oslobođenje i sticanje ravnopravnosti u društvu.
Sasvim je sigurno da Narodnooslobodilačka borba ne bi bila tako uspešna bez masovnog učešća žena, bez one velike podrške koje su žene pružile Narodnooslobodilačkom pokretu na frontu i u pozadini.
Oko 100.000 žena borilo se u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, od kojih je svaka četvrta poginula. Mnoge među njima su postale narodni heroji.
Maršal Tito je u jednom svom govoru neposredno posle rata naglasio ulogu žena u NOB-u i njihovo mesto u novoj Jugoslaviji:
” Kad govorim o progresivnim ženama Jugoslavije, ja mislim na žene borce koje su se s puškom u ruci borile za slobodu naših naroda u oslobodilačkom ratu ili radile u pozadini i koje sada isto tako požrtvovano rade u fabrikama, na poljima ili na bilo kojem drugom važnom poslu za našu zajednicu. Ja mislim na one mnogobrojne majke, žene i sestre koje su u narodnooslobodilačkom ratu dale svoje najmilije, svoje kćeri i sinove, svoje muževe i braću, i koje ne žale za velike žrtve, već se ponose njima. Ja mislim na sve one žene koje vole novu Jugoslaviju i tu svoju ljubav ispoljavaju na bilo kakvom korisnom radu za dobro naših naroda”.