Narodnooslobodilačka borba u Jugoslaviji bila je teška i dramatična, naročito za vreme sedam velikih okupatorskih ofanziva koje su imale za cilj da uguše ustanak. Ali su sve završene neuspehom, razbijene pod naletima proleterskih i udarnih divizija i brigada. Jedinice Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije izlazile su iz svake neprijateljske ofanzive još borbenije i jače, jer su uvek prelazile u protivnapad i zadavale neprijatelju teške gubitke. Klasičan primer takvog protivnapada izveden je u četvrtoj i petoj neprijateljskoj ofanzivi, odnosno u bitkama na Neretvi i Sutjesci 1943, gde su neke okupatorske divizije bile naprosto pregažene.
Bitka na Neretvi, koja se odigrala u februaru i martu 1943. u trajanju od oko 40 dana karakteristična je zbog Titove vojne strategije i taktike. U sastavu neprijatelja bilo je 90.000 vojnika: Nemaca 50.000, Italijana 25.000, ustaša 10.000 i četnika 5.000. Nasuprot njima stajalo je 42.000 boraca Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda. Neprijatelj je planirao koncentrični napad na oslobođenu teritoriju u zapadnoj Bosni, s ciljem strategijskog okruženja, a zatim i uništenje ustaničkih snaga. Međutim, Tito je pre početka neprijateljske operacije izdao naređenje svim partizanskim odredima i regularnim trupama revolucionarne NOVJ da pristupe napadima na neprijateljska uporišta i komunikacije i da brzim manevrima i prepadima zadaju neprijatelju što više gubitaka, ali da izbegavaju frontalne borbe i da ostanu na svojoj teritoriji i ponovo je očiste od neprijatelja, dok je posebna grupa divizija pod neposrednom Titovom komandom imala zadatak da van operacijskog područja, na neoslobođenoj teritoriji, otpočne protivofanzivu, tamo gde neprijatelj nije očekivao. Stvorena je jaka operativna grupa koja je uništila neprijateljska uporišta u dolini Neretve i Prozora, zaposela Ivan planinu i dolinu Neretve u blizini Mostara, čime je osigurala povlačenje glavnine sa ranjenicima prema tromeđi Bosne, Hercegovine i Sandžaka i dalje prema Crnoj Gori s ciljem čišćenja četničkih bandi i zaposedanja tog prostora do Lima.
Zadatak je sjajno izvršen. Čitava dolina Neretve, gotovo sva neprijateljska uporišta, osim Mostara, pala su u ruke Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije; ogroman ratni plen- naoružanje : topovi, tenkovi i brojni zarobljenici, mada je NOVJ bila opterećena sa oko 4000 ranjenika i tifusnih bolesnika.
” Na Neretvi su nemačke fašističke divizije žestoko tučene, jer smo prvi put bili ravnopravni u tehnici, osim avijacije. Ovde se pokazalo da možemo tući i po broju mnogo jačeg neprijatelja, ako imamo dosta municije i približno jednaku tehniku. Ovde su četnici Draže Mihailovića, koji su zajedno sa Nemcima, Italijanima i ustašama jurišali na naše položaje, zadobili definitivan udarac od koga se više nisu mogli oporaviti.” Josip Broz Tito