Katastrofalnoj situaciji u Elektroprivredi Srbije, pored nestručnog kadra koji rukovodi ovom važnom granom privrede doprineo je i bahat odnos kapitalističkih vlasti od razbijanja socijalističke Jugoslavije i kontrarevolucije do danas.
EPS trideset godina, dakle, od raspada SFRJ nije izgradio nijedan novi elektroenergetski objekat, nije obnovio mehanizaciju a bageri su iz vremena 1968 godine. Kako je pljačkaškom privatizacijom uništena i industrija za proizvodnju mašina i rezervnih delova, bageri su uglavnom u neispravnom stanju. Porazno zvuči i podatak da od 1990. godine nije otvoreno nijedno novo polje uglja.
Sve što je izgrađeno u EPS-u izgrađeno je u socijalizmu. Samo u društvu koje je posvećeno narodu mogući su bili i kapitalni projekti poput HE Đerdap I i Đerdap II.
Danas, u liberalnom kapitalizmu, moguće je da za direktora EPS bude postavljen nestručan kadar u liku Milorada Grčića ( vlasnik pečenjara) čiji je jedini kredibilitet poslušnost i sponzorstvo vladajućoj stranci. U vreme socijalizma, takvi polupismeni kadrovi ne bi mogli da obavljaju ni posao kafe kuvara u opštini.
U potpunosti je jasno, da samo promena antinarodnog sistema u Srbiji, može omogućiti boljitak, kako u celokupnom društvu, tako i u elektroprivredi.